Potporne konstrukcije od armiranog tla Jeftinija za 20 do 30 posto od bilo kojeg drugog građevinskog rješenja, a gradnja je brža od vijadukata koje sustav zidova od armiranog tla zamjenjuje
Pristupne ceste kapitalnom građevinskom projektu Pelješkom mostu završene su na vrijeme uvelike i zbog primjene moderne tehnologije armiranog tla, koja je jeftinija i brža, a korijeni joj sežu sve do izgradnje dijela drevnog Kineskog zida.
Modernizirana i usavršena metoda izgradnje zidova slaganjem slojeva tla ojačanog u ovom slučaju tzv. geosintetskim mrežama koristi se kao potporna konstrukcija. Prosječna visina novoizgrađenih na Pelješcu je 17, a najviša 25 metara.
„Jeftinija je za 20 do 30 posto od bilo kojeg drugog građevinskog rješenja, a gradnja je brža od vijadukata koje sustav zidova od armiranog tla zamjenjuje”, kazao je Hini Anđelko Jagečić, osnivač tvrtke Kotonteks koja u Hrvatskoj promiče tzv. Tenax Rivel tehnologiju mehanički stabiliziranog tla.
Potporne konstrukcije od armiranog tla kao tip zasipanih potpornih konstrukcija zasnivaju svoju stabilnost na međudjelovanju vlačnih elemenata (armature) i okolnog nasipanog tla.
Iste se izvode na način da se nasip iza prednjeg lica potporne konstrukcije izvodi u kombinaciji s vlačnim elementima poput geomreža, zatega i slično. Prednje lice konstrukcije služi za sprječavanje lokalne erozije i ima estetsku funkciju te nema bitnog doprinosa na stabilnost cjelokupne konstrukcije.
Dodaje da su zaštita okoliša i doprinos ekologiji kod primjene ove metode također nemjerljivi u odnosu na druge vrste građevina.
„Na Pelješcu je korišten materijal koji se na istom mjestu odvajao od dijela brda. Kamen je usitnjen specijalnim drobilicama na profile koje su propisali projektanti temeljem izračuna unutarnje i vanjske stabilnosti zidova. Samo što je sada povezan specijalnim geomrežama koje jamče dugovječnost”, ističe Jagečić.
Dodaje da u slučaju Pelješca koji je na potresnom području upravo ugradnja takvih mreža uz ponovno sljubljivanje terena i povećane faktore sigurnosti garancija da u slučaju i najtežih potresa zidovi od armiranog tla ostaju netaknuti.
Ističe da je ideja o primjeni armiranog tla u izgradnji pristupnih cesta Pelješkom mostu rezultat suradnje projektanata Kotonteksa, talijanske tvrtke Tenax, riječkog Geotecha, IGH koji je dozvolio izmjene izvornog projekta i Strabaga kao izvođača radova. Sve izmjene prihvatile su Hrvatske ceste kao investitor i Europska komisija koja financira projekt.
Modernija i jeftinija rješenja
„Na Pelješcu je pred 10-ak godina IGH projektirao pristupne ceste budućem mostu primjenjujući klasična rješenja za premošćivanje draga i dolina viaduktima. Uvidjeli smo da se oni mogu zamijeniti modernijim i jeftinijm rješenjima poput potpornih konstrukcija od armiranog tla odnosno sustava koji se sastoji od jednoosnih geomreža koje se iz svakog sloja dižu u novi sloj omotavajuću prednje lice zida koje će zazeleniti lokalnim raslinjem”.
Takvim Tenax Rivel sustavom zamijenjen je viadukt “Doli” i nasipi upornjaka na viduktu Dumanja – Jaruga gdje se armirano tlo koristi i za krila upornjaka. Strabag kao poznata EU tvrtka, kaže Jagečić, brzo je organizirala ekipe koje su se specijalizirale za takvu vrstu radova te su vrlo brzo postigli maksimum dnevne ugradnje.
Ipak, prvi zid Strabag je napravio uz potporu Tenaxovih i Kotonteksovih inženjera koji su došli pokazati sistem gradnje budući da Tenax u talijanskim Alpama ima takve zidove visoke i do 60 metara, a tako je gradio i dio Sueskog kanala.
„Kada su uvidjeli sve benefite prva dva objekta odmah su dali nalog za preprojektiranje preostalih posebno krila čvorištu Brijesta koje se oslanja na Pelješki most.
Sve smo uspjeli uraditi u roku, a uz to Kotonteks je prije tih projekata sklopio ugovor sa Strabagom za izvedbu hidroizolacije na tunelima Debeli Brijeg i Kamenice i sve je izvedeno na vrijeme”, zaključuje Jagečić.
Osim na izgradnji pristupnih cesta Pelješkom mostu koje su sastavni dio projekta povezivanja južne Dalmacije s ostatkom Hrvatske sustav armiranog tla svoju će široku mogućnost uporabe tek pokazati, uvjeren je Jagečić. Uz cestogradnju taj je sustav u Hrvatskoj, kaže, već korišten za izgradnju nasipa i željezničkih pruga, ali ne u dovoljnoj mjeri.
